Onim švicarskim, nikako onim starim francuskim, što smo ih iglom probušene i zarolane nosili po džepovima. Ponekad. Nažalost ili na sreću ovi potonji su otišli u ropotarnicu povijesti.

Problem kredita vezanog uz švicarski franak trenutno se razbija o glavu, prvo korisnicima takvih kredita, a potom po mom skromnom mišljenju desiti će se to i samim bankarima. Ne odobravam ovu silnu buku koju su u medijima podigli korisnici kredita vezanih uz franak. U ukupnim kreditnim plasmanima na njih se odnosi tek nešto više od trećine odobrenih kredita, a vlasnici takvih ugovora podigli su buku kao da su svi krediti građanstvu, a i gospodarstvu odobravani isključivo uz deviznu klauzulu vezanu uz franak. Molim vas, da facebook grupa - Franak.
Stanite malo ljudi. Kada ste ugovore potpisivali, niste valjda gledali u prelijepe oči svojeg osobnog bankara ili bankarice. Pročitali ste ugovor, razmislili, savjetovali se sa nekime i zatražili drugo mišljenje, i potom potpisali svoju dugoročnu obavezu. Ako niste, sami ste krivi za svoju trenutnu situaciju i ne maltretirajte okolinu svojim privatnim nedaćama.
Problem je tu, eskalirao je u javnu raspravu i sada svi traže rješenje za par desetaka tisuća ljudi. Zvuči puno na prvi mah, ali sjetite se da nas ima nešto preko četiri miliona. I većina nas živi u skladu sa svojim mogućnostima, ma kako one skromne bile. Ne kupujemo stvari koje nam nisu potrebne , novcem kojega nemamo.
Vaše su ambicije i procijene krenule u krivo i sada tražite da vas država spašava. To se u produžetku svodi na to, da računate na kamatne subvencije iz državnog budžeta kojega kunu po kunu, svi mi, nas četiri miliona punimo dan za danom. Neće ići.
Dok ste zadovoljno trljali ruke nakon dobro sklopljene pogodbe vežući kredit uz franak, a ne uz euro, niste razmišljali kako je ostalim  ljudima u kamatnom ropstvu euro klauzule. Bitno je bilo da niste kao glupi Pero iz susjedstva koji je potpisao kredit uz euro klauzulu. Da je kojim slučajem franak potonuo, pitam se bi li se organizirali u facebook grupu – „Spasimo nesretne bankare“.
Bankari su sa druge strane posebna priča. I to priča strave i užasa. Dobrohotno će vas savjetovati o vrstama kredita i načinu izbora kreditne opcije, pregledati će vam sve papire, naplatiti sve , pa čak i one nepotrebne troškove, muljati će sa kreditnom stopom, malo efektivnom, malo nominalnom, a u biti su obje kurbanjske, lagano vas potapšati po ramenu na izlasku iz banke, a po povratku u ured, zadovoljno trljati ruke zbog zarade na nedaći svoje nove žrtve.
Sada me zanima da li i dalje trljaju ruke kada im se broj problematičnih kredita u portfelju ubrzano kreće prema dvoznamenkastom postotku.
Nemojte zaboraviti da se jedini proizvod koji banka u biti prodaje zove – povjerenje. Bez povjerenja štediša, banka ne može funkcionirati. Zato ljudi moji, svi zajedno put pod noge i podignite svoju teško stečenu ušteđevinu sa bankovnog računa.
 Da vidite kako će se tresti mramorne fasade i bankarski temelji. Neka bankari otvore facebook grupu – „Pomognimo posrnulim bankama“.

 A do tada, da bog da vas francima plaćali. Ako plaću uopće primate. (Fogdealer RV50)