Riba se baca, a ljudi gladuju

Petak, 04 Veljača 2011 13:20

Riba, iznimno prehrambeno vrijedna namirnica, svakodnevno se baca u velikim količinama, umjesto da završi na trpezama socijalno ugroženih obitelji, kojih je sve više.

U Glasu Istre smo u četvrtak objavili članak o tonama hrane koje završe u smeću, ponajviše proizvoda u marketima. Tim povodom javio se savudrijski ribar Danilo Latin i rekao da je prije samo tri dana u more bacio 80-ak kilograma ribe koju zbog manjih dimenzija otkupljivači nisu htjeli. Budući da ribari sami ne znaju kome pomoć treba, a nemaju vremena niti mogu organizirati distribuciju tako velikih količina ribe, Latin veli da bi trebala zaživjeti logistika, odnosno neka vrst komunikacije između nadležnih gradskih i državnih institucija te humanitarnih udruga koje znaju kome pomoć treba i koje bi preuzele i podijelile ribu.

- U sezoni dobrog ulova zna ostati neprodane ribe. Prijašnjih godina sam osobno veće količine ribe odvozio u Dom umirovljenika Novigrad, ali ondje preferiraju određenu veličinu, odnosno riba ne bi smjela biti sitna jer to traži puno vremena za čišćenje. Neko sam je vrijeme nosio penzionerima u Savudriji koje poznajem, a jedan moj radnik to je isto radio u Markovcu, gdje je znao za nekoliko obitelji bez prihoda. Međutim, to možemo raditi kad nam ostane kašeta ili dvije, ali ima dana kada nam je viška 15, 20 i više kašeta, kaže Latin.

Istaknuo je da je voljan darovati ribu potrebitima, čak im je i osobno dovesti kući, samo da zna kome stvarno treba, a ne da dođe do zloporabe, odnosno da se dalje preprodaje. Veli da on, ali i njegovi kolege, svaki dan imaju ponešto - sada kada se manje lovi ostane od jedne do pet kašeta ribe.

Kolege koje love na rampon znaju cijele godine loviti kaneštrele i jako ih puno baciti. Prije tri tjedna uglavnom se lovila pasara (iverak). Nitko je nije htio otkupiti, svi su je bacali u more, ali dvije je kašete uzeo i odnio umirovljenicima koje poznaje.

Dodao je i da je u Novigrad znao odvesti 60 do 80 kilograma mola, a i buzetski Dom umirovljenika je znao primati takve donacije, ali ne i onaj u Motovunu, u kojem je na snazi po njemu apsurdno ograničenje da sva hrana koju dobiju mora biti upakirana po HACCP-u.

- Našao sam se u čudu kada sam shvatio da ribu ne mogu nikome čak ni pokloniti! U Crvenom križu nemaju uvjete za njeno skladištenje, a institucije je ne mogu uzeti. (T. KOCIJANČIĆ, B. PETROVIĆ)