UMAG - U petak, 04..05. u sklopu sajmova Crofisha i Umag Landa predstavljeno je prapovjesno nalazište i brodice  iz 1.tisućljeća prije Krista. Projekt je predstavila voditeljica arheoloških istraživanja Ida Koncani Uhač, koja je arheologinja Arheološkog muzeja Istre u Puli.

Sasvim na sjeverozapadu istarske obale, južno od rta Savudrija, smjestila se prostrana uvala Zambratija. Bogata arheološko-kulturna prošlost ovog kraja oduvijek je privlačila pažnju brojnih istraživača. Uz nekoličinu arheoloških lokaliteta, poznatih na širem području oko Zambratije, nedavno su na svjetlo dana izronili arheološki nalazi koji se svojom unikatnošću mogu svrstati u sam vrh arheoloških otkrića.

Još u rujnu 2008. godine, u podmorju uvale Zambratija, na području današnje ribarske lučice gdje je investitor Lučka Uprava Umag – Novigrad obavljao radove na produženju postojećeg lukobrana, Arheološki muzej Istre proveo je zaštitno arheološko istraživanje. Istraživanja su obavljena uz sudjelovanje lokalnih znalaca (Niki Fachin, Christian Petretich) i drugih profesionalnih ronilaca. Tijekom istraživanja arheolozi i ronioci su obavili pretraživanje podmorja i na sjevernom dijelu uvale pri čemu su uočili brojne tragove drvenih ostataka na morskom dnu. Probnim istraživanjem, koje je provedeno iste godine, ustanovljeno je da se radi o potopljenom prapovijesnom naselju iz razdoblja od kasnog neolitika do ranog bakrenog doba.

Prapovijesno naselje smjestilo se u prirodnoj potopljenoj reljefnoj udolini (vjerojatno nekada zamočvarenoj vrtači) koja se pruža od današnjeg obalnog ruba, dok je s vanjske (južne) strane od otvorenog mora zaštićena vapnenačkim hrptom, današnjim škojima (prvi i drugi škoj kako ih nazivaju mještani).
Nalazište se danas nalazi na dubini od 2,5 – 3,20 metra, a prostire se na površini od oko 10 000 m².

Na osnovi dosadašnjih rezultata istraživanja, pretpostavlja se da su naselje tvorile kuće koje su bile izgrađene na pilonima od hrastovog drveta, a koji su zbog toga što se nalaze u mulju morskog dna, izuzetno dobro očuvani. Probnim istraživanjem manje površine unutar naselja, uz drvene pilone, otkrivena je veća količina životinjskih kostiju i brojni ulomci prapovijesnih keramičkih posuda. Otkriveni arheološki materijal, kompariran s identičnim arheološkim nalazima s drugih kopnenih lokaliteta u Istri, okvirno datira ovo nalazište u razdoblje od kasnog neolitika do ranog bakrenog doba. Identična datacija potvrđena je radiokarbonskim analizama određivanja datuma starosti koje su dobivene iz uzoraka drveta pilona, po kojoj se naselje datira između 4230 i 3980 godine prije Krista.
 
Uz ovaj prapovijesni lokalitet, na središnjem dijelu uvale Zambratije, 2008. godine, na dubini od – 2,20 m, tek ispod tankog sloja pijeska i obraštaja morske trave Posidonije (voga), otkriveni su ostaci brodske konstrukcije, kako će se naknadno pokazati, također iz vremena prapovijesti. Posebnost ovog nalaza očituje se u tome što je konstrukcija brodice spajana zanimljivom tehnikom šivanja konopom kroz rupe na obodima platica (madira).Tijekom rujna 2011. obavljena je prva kampanja arheološkog istraživanja u cilju djelomičnog otkrivanja broda, na temelju čijih bi se podataka dobile smjernice za daljnji istraživački rad i prikupili uzorci za analizu vrsta drva te druge kemijske analize.

Dosad je otkriveno postojanje ukupno osam platica brodskog korita koje su napravljene od brijesta i jedno brodsko rebro. Na rubovima platica nalazilesu se ukoso izbušene rupe kroz koje je obavljeno šivanje, a preko opšava se nalazila drvena letvica u funkciji zadržavanja brtvila. Dužina očuvanog korita brodice procjenjuje se na oko 6 m, dok mu je širina 2,4 m.

Brodica u uvali Zambratija, radiokarbonskim analizama određivanja datuma starosti, okvirno se datira u razdoblje prvog tisućljeća prije Krista, čime trenutno ima titulu najstarije brodice ovakvog tipa na Jadranu. Datacija i tehnička izvedba ovog broda zasad se može smatrati pretečom kasnijihšivanih brodova koji su poznati na nekoliko jadranskih lokaliteta, a što će pokazati buduća istraživanja.

U hotelu Kempinski Adriatic u subotu, 28. travnja, sve je bilo u znaku old-timera. U 15.00 sati u garaži hotela otvorena je stalna postavka izložbe fotografija old-timera Neria Belića Rockeeja. Ovaj 43-godišnji „Pazinjan“ od malih nogu pokazivao je interes za fotografiju. Početkom digitalnog doba, kao član SD „Istra“, fotografira jame i pećine kršnog krajolika centralne Istre, a od 2006. profesionalno se počinje baviti fotografijom. Ovo mu je prva samostalna izložba pod nazivom „Kempinski Rally 2011 Central Europe“, inspirirana prošlogodišnjim Kempinski relijem koji je povezao sve Kempinski hotele regije, od Portoroža, do Savudrije, Budimpešte, Praga, itd.

Otvorenje izložbe fotografija popraćeno je dolaskom sudionika „Međunarodne izložbe povijesnih vozila”, tradicionalne manifestacije koja se ove godine održavava  po treći put u Umagu. Mnogobrojni gosti hotela Kempinski imali su priliku na ovaj pravi ljetni dan iz bliza razgledati šezdeset vrlo rijetkih vozila, pa i u svjetskim razmjerima, vrijednih i do 200.000 eura, kao što su Jaguar (iz 1933. godine), Fiat Balila (iz 1934.godine), Ford A (iz 1931. godine), Ford A (iz 1929. godine), Fiat 1500(iz 1935. godine), Mercedes (iz 1950. godine), MG Roadstar (iz 1953.godine), Porsche (iz 1955. godine), a među  najatraktivnijima je bio  i američki Rugby (iz 1929. godine).

Veliko nam je zadovoljstvo još jednom biti domaćini old-timer relija. To nam je zbilja već nekako postala tradicija koju smo željeli približiti i našim gostima, te smo se zato odlučili na otvorenje izložbe fotografija old-timera upravo u  garaži, žive izložbe koju ćemo kontinuirano nadopunjavati fotografijama s budućih susreta i izložbi. Umjetnost nema vremenskim i prostornih granica, bez obzira da li je izlažemo u galeriji, muzeju ili čak garaži – izjavio je Konstantin Zeuke, generalni direktor hotela Kempinski Adriatic u Savudriji.

Na inicijativu Središnjice, a u povodu obilježavanja 170. godišnjice postojanja  ove najstarije hrvatske kulturne udruge, bolje rečeno kulturne institucije, članovi Matice hrvatske sa Bujštine posjetili su Zagreb i tu se predstavili sa svojim programom. Kao što to priliči predstavljeni su najnoviji književni radovi Ogranka Matice hrvatske Umag. Pred auditorijem kojega su činili neka od najznačajnijih kulturnih imena Hrvatske akademici Josip Bratulić, Petar Šimunović, budući akademik Boris Senker te čelnici Središnjice izvršni tajnik Zorislav Lukić, potpredsjednik Stjepan Sučić kao i drugi gosti, predstavio se autor Zlatan Varelija sa knjigom „Narodnjačka krv u temeljima hrvatske škole“, izdanja kojega je krajem prošle godine objavio Ogranak iz Umaga.

U predstavljanju knjige pomogao mu je i njegov gost Lino Kodela. Njegovo izlaganje privuklo je pažnju svekolike publike, te je on između ostalog rekao i ovo:  da se njegov pradjed rodio u doba Napoleona tu i ovdje, njegov djed u Austrijskoj monarhiji, tu i ovdje, njegov otac u Austriji tu i ovdje, on u Italiji, tu i ovdje, njegova djeca u Jugoslaviji tu i ovdje,  i djeca završili škole u Hrvatskoj tu i ovdje, na ovom području su živjeli stotine godina i živjeti će. Stoga pita akademike, svu intelektualnu elitu  što se ne organizira skup ljudi koji su živjeli tu i ovdje na području Materade, nisu odlazili nisu optirali već živjeli tu i ovdje. Na skupove esula, optanata troše se novci poreznih obveznika i pita se: Je li  oni poput esula imaju isto takvo pravo govoriti o tome ; zašto su ostali tu i ovdje na  svojoj rodnoj grudi?. Na ove riječi prolomio se aplauz svih prisutnih.

Autorica Vedrana Štiglić Vidović govorila je svojoj najnovijoj knjizi „Popara i druge priče“, te čitanjem izvadaka iz priča zainteresirala je ovu probirljivu zagrebačku publiku. Potom je predstavljen i najnoviji kulturno povijesni Zbornik Bujština. Između predstavljanja pisane riječi nastupili su „duo Marušići“, kojeg čine bračni par Anita i Dante Marušić. Izveli su nekoliko autohtonih narodnih pjesama iz Marušića i okoline. U nastavku programa Branislav Ostojić  govorio je o okarini malom instrumentu te odsvirao nekoliko skladbi .  Kažu da šećer uvijek dolazi na kraju te je svojim izvedbama oduševio publiku mješoviti zbor Lavanda iz Novigrada.

Po završetku ovog u mnogočemu uspjelog predstavljanja goste je domaćim proveo kroz prostorije Središnjice uz predavanje akademika Josipa Bratulića.
Posebno se treba zahvaliti i mnogim sponzorima, jer bez njihovog udjela ova posjeta ne bi dobila na značaju, kao i dočeku nekadašnjih prvotimaca nogometnog kluba Dinama, koji su zaslužni da ovaj posjet ostane svima u trajnoj uspomeni.

UMAG – Najnoviji događaj u Multimedijalnom centru POU Ante Babić organiziran na inicijativu Povjerenstva za ravnopravnost spolova i zaštitu ljudskih prava izložba je - Snaga života, kojom se predstavila umaška Zagrepčanka Ljiljana Goreta. Zajednički je to nazivnik zbirke pjesama i likovnih radova kojim je preksinoć ova samozatajna umjetnica sugrađanima priredila veliko, ugodno iznenađenje. Kao rijetko kada u sličnim prigodama prostor MMC je bio ispunjen prije, ali i tijekom čina otvaranja izložbe kada su Floriana Bassanese - Radin i Neven Ušumović predstavili Ljiljanin bogati stvaralački opus. Malo ih je znalo za to i takvo njeno raspjevano i likovno nadahnuće. Čitajući neke od svojih pjesama iz zbirke u kojoj ih je 160, u uvodnom dijelu ovog događaja umaška ekonomistica je (raz)otkrila svoje sklonosti koje su njenim životom ovladale kroz šest posljednjih godina.

Stvaranje umjetnice sublimira iskustvo na svakom od navedenih područja. Stihovi se mogu svrstati u ljubavnu poeziju koju toliko ne prožima dojmljivost koliko refleksija o biti ljubavi, odnosno njezina prisutnost i postojanost. Glazbenom neposrednošću i komunikativnošću se odlikuju Ljiljanini stihovi, uz čin apoteoze, uzvišenja ljubavi koja nadilazi krugove intimnosti i ima širu društvenu dimenziju poradi čega ona alegorijski izražava elemente zavičajnog, mediteranskog krajolika kao što su more, vjetar, kamen, maslina, škrta zemlja… Ljubav je tu izvorište kreativnosti i zajedništva, snaga koja obnavlja svijet, širi njegove obzore i svako biće prima s poštovanjem i prijemčivošću kojom se i sama autorica odlikuje – naglasio je Neven Ušumović.- S druge strane Ljiljana kroz svoj likovni izričaj pokazuje da je jednako ovladala tehnikom kojom akrilne boje na platnu dočaravaju svu energiju osobitosti njena življenja pri čemu i usputni razgovor s darovitom umjetnicom otkriva svu vedrinu duha kojom zrači. Njen potez kista odaje živost i oslobođenu samostalnost u kojoj se ogledaju emocije i instinkt uz prepoznatljivu dinamičnost likovnog opusa. Treba pohvaliti njeno traženje i stvaranje kroz već izgrađenu sposobnost gledanja i prenošenje dojmova čime postupno usavršava samu sebe kao umjetnicu koja se odlikuje likovnom osobnošću.

Inače, Ljiljana Goreta je rođena u Zagrebu gdje odrasta i završava školovanje, diplomira na Ekonomskom fakultetu 1984., da bi se naredne godine zaputila u podneblje svog života, gdje 27 godina radi u struci. Umag i njegovo okruženje njeno su životno nadahnuće, priznaje, iako u srcu nosi i šibensko zaleđe odakle su joj korijeni. Ljubav prema košarci koja datira iz ranog djetinjstava nije ju napustila u slobodno vrijeme, no stihovi, platno i boje, te kućni poslovi u potpunosti su ovladali Ljiljaninim životom što se najbolje moglo čuti i vidjeti za otvaranja ove izložbe. Članica je ogranka umaške Matice hrvatske u čijem zborniku Bujština pet posljednjih godina objavljuje svoje stihove. 

UMAG - U ponedjeljak navečer 05.03.2012. u Multimedijalnom centru POU "Ante Babić" otovrena je izložba na temu "60 godina od prvih kazališnih predstava na Bujštini". Izložbu je otvorila ravnateljica umaškog učilišta Sanja Benčić, a o prvim počecima kazališne aktivnosti na Bujštini je govorio Zlatan Varelija, autor izložbe koju je pomoglo Pučko otvoreno učilište iz Buja. Prisutnima je predstavljena prigodna brošura koja fotografijama i tekstom donosi pregled povijesti kazališnog života Buja povodom 60. obljetnice POU Buje. Ova izložba ujedno je i homage nekadašnjim kazališnim zanesenjacima, koji su svojim doprinosom utkali dio kulturnog identiteta Bujštine..

U ozračju poslijeratnog razdoblja stvarala se zanimljiva i bogata kulturno umjetnička aktivnost koju izdašno podržava i središnja državna vlast u cilju uspostavljanja i jačanja nacionalne svijesti hrvatskog naroda. Bujština dobiva svoj tjednik «Hrvatski glas», te započinje bogata i zanimljiva kazališna produkcija.  Uz rovinjski teatar «Teatro del Popolo Rovigno» na talijanskom jeziku i Istarsko narodno kazalište, djeluje na ovom području jedini profesionalni teatar u Istri od završetka Drugog svjetskog rata. Prva ozbiljna kazališna predstava ipak datira s početka 195o. godine. Bio je to dramski komad s pjevanjem: «Neželjeni zet“ u režiji Mladena Markova u kojem su sudjelovali: Ivan i Katica Kosović, Savka Milčić (kasnije Fanuko), Mirjana Šraj uz vojni orkestar iz Portoroža. Po prvi se put u predstavi vodi briga o kostimima, šminki, inscenaciji, svjetlu, muzici kao i svemu onome što čini jednu cjelovitu kazališnu predstavu. Samo nekoliko mjeseci kasnije izvedena je predstava nepoznatog dubrovačkog autora Ljubavnici. Predstavu je na scenu postavio Dujam Biluš, koji i igra naslovnu ulogu, a ulogu Lukrecije igra Anica Sučić (kasnije Dobrivojević) U ostalim ulogama nastupaju Ivan Bibalo, Ivan Brstilo. Predstave je obišle sva mjesta Zone B STT-a, a zatim gostovala i na Smotri kulturno prosvjetnih društava Istre u Puli. Time je udaren pečat kazališnom životu u Bujama.

Redaju se kazališne predstave da bi amaterizam doživio svoj vrhunac u predstavi „Dubravke“ koju režira Marko Fotez najznačajniji poslijeratni režiser na području Jugoslavije. Na predstavi kojoj prisustvuje preko 4000 gledalaca  igraju Valent Visković, Vjekoslav Čekol, Stanka Bršanić, Gotfrid Leskošek, Branka Pavunić, Niko Faggiani, Stipe Brala, Zdenka Kolić, Zlatan Kosović, Mirjana Šraj, Pavo Dopud, Milena Zoričić, Ivan Kubelka. Scenografiju potpisuje Berislav Deželić, dirigent Mladen Markov, a uz glumce nastupa mješoviti zbor HPD Ante Babić iz Buja, muški zbor Bratstvo iz Marušića, zbor gimnazije Vladimir Gortan iz Buja i vojni orkestar JNA iz Portoroža. To je datum kada je osnovano profesionalno kazalište Kotara Buje. U svojem dvogodišnjem razdoblju izvelo niz predstava, ali repertoar je nepotpun uslijed izgubljene dokumentacije. Kazalište po poznatim  podacima izvelo sljedeće predstave: «Hasanaginicu» u režiji Ante Jelaske (premijerno 2. listopada 1954.), što se može označiti kao redovan početak rada profesionalnog kazališta. Potom su izvedene predstave: «Starac Klimoje» nepoznatog autora u režiji Ante Jelaske (10. listopada 1954.), Gogoljeva »Ženidba» u režiji Sergeja Kučinskog (24. studenog 1954.), Dobričaninov «Zajednički stan» u režiji Slavka Midžora (prosinac 1954.), Arnold Franz-Bach Ernst: «Nasilno ukonačivanje» u režiji Ante Viculina (2. veljače 1955.), «Kvej Lan» Pearl Buck u režiji Slavka Midžara (prosinca 1955.), Bobić Ljubinkina «Porodica Blo» u režiji Jordana Georgijevskog (21. svibnja 1955.), Kreftovi «Celjski grofovi» u režiji Lojzeta Štandekera (lipnja 1955.), Cankarov «Kralj Betajnove» u režiji Lajča Lendvaja (rujna 1955.), Goldonijeve «Ribarske svađe» u režiji Ive Šebelića (listopada 1955.), Moliereov «Umišljeni bolesnik» u režiji Lajča Lendvaja (22. listopada 1955.), Budakova «Mećava» u režiji Slavka Midžora (28. siječnja 1956.), Tomas Brandonova «Charlijeva tetka» u režiji Jordana Gorgijevskog (03. ožujka 1956.), Sandor Lestyanov «Putnik bez karte» u režiji Lajča Lendvaja (travanj 1956.), O' Niellova «Anna Christel» u režiji Ljudevita Crnoborija (svibanj 1956.) i «Inostrani gost» Istvana Kvazimodova u režiji Lajče Lendvaja (lipanj 1956.). Ovo je po podacima posljednja predstava ove profesionalne družine.

Odlaskom prvog i jedinog stalnog redatelja profesionalnog kazališta « gosp. Ivana Šebelića 1956. godine, odlaze i stalni glumci. Većina stanovnika Bujštine vidjela je u tome odumiranje kazališne aktivnosti. Nekolicina je glumaca ipak energično nastavila sa radom, okupljanjem novih talenata i ljubitelja pozornice pa se opet oformljuje amatersko kazalište pod imenom «Hrvatsko amatersko kazalište Buje».

                Među nepokolebljivim glumcima koji su s lakoćom sišli sa stepenice profesionalizma u ponovni amaterizam, najznačajnije mjesto pripada Stipi Brali. Nastupao je u nizu premijera, a njegova omiljena tema razgovora uvijek je bilo kazalište. Glavni mu je cilj bio razvoj amaterskog kazališta u Bujama. Rado se sjećao svakog špricera i šljivovice koju je ispio prije svake predstave, dok je ovdašnja publika u njemu vidjela rođenog komičara koji je živio u šali i za šalu. Uz njega, najzaslužniji za nastavak rada amaterskog kazališta bio je Andrija Dubić. Kao scenograf opremio je niz predstava. Što je najvažnije, bio je pun entuzijazma, spreman da ni od čega napravi nešto. O njemu i dan-danas mnogi suradnici pričaju u superlativima i legenda je ovog kazališta jer mu nije bilo teško cijelu plaću potrošiti na opremanje predstave kao ni platiti gostovanje amaterima iz susjednih mjesta. Bio je zanesenjak i pokretač kulturnog amaterizma na Bujštini, kojemu se ovaj kraj nikada nije dovoljno odužio.

                Šteta što danas vrlo malo znamo o naslovima predstava koje je ovo amatersko kazalište odigralo. Evidencija o broju premijera i repriza nije se vodila. Raspolažemo s djelomičnom arhivom iz koje se tek naznačuje koje su se predstave izvodile. Tako iz nekih podataka doznajemo da je, računajući samo premijere, u amaterskom teatru nastupilo oko 400 amatera, a broj predstava iznosio je preko dvjesto. Broj posjetitelja dostigao je brojku od preko 60 tisuća. Djelovalo je na području Istre i gotovo nije bilo većeg mjesta u Istri koje nije gledalo predstave ovog amaterskog teatra.

               Kroz amatersko kazalište prodefiliralo je mnogo glumaca, s manje ili više uspjeha. Evo nekih (navedenih po abecednom redu): Dobrivoj Arsić, Stipe Brala, Ivan Bracanović, Lučana Blaškić, N. Bučić, Lučano Bratović, A. Dadoja, M. Dodić, Jadranka Domjan, Davorka Domjan, Gracijela Fakin, Leo Gredečak, Marija Grbac, Mario Grbac, Drago Hauzler, M. Ivančić, D. Jurišević, Josip Katić, Gracijela Krevatin, M. Ladišić, Rosalba Marinčić, Z. Makovac, Hani Mover, Josip Mokran, Drago Mesarić, Petar Mušković, Spaso Mitrović, Slavko Posavec, Pavao Posavčević, Emil Stilinović, Zorko Tripčić, Branko Vidović, Slavica Zadković i niz drugih. (Zlatan Varelija)

UMAG - Ljubav je najača snaga svemira koja povezuje i privlači snažnije od bilo čega drugog. Jedino je ona istinita i plemenita. Tako sve ima više smisla u životu. Prepusti joj se, dopusti da te privuče k mjestu na kojem smo jedno.

U prigodu proslave dana zaljubljenih "Valentinova" u utorak navečer 14.02.2012. u kazališnoj dvorani POU Umag održana je baletna predstava "Zaljubljeni u Straussa" u izvedbi baletne škole "Carlotta Grisi". Izvrsnu koreografiju baletne predstave "Zaljubljeni u Straussa" postavila je umjetnička voditeljica Vlasta Smoljanović, a nezaboravni i romantični doživljaj priuštili su nam učenici i učenice baleta svih uzrasta baletne škole Carlotta Grissi iz Umaga.

Baletnu predstavu upotpunili su svojim nastupom gosti iz Zagreba prvaci baleta Hrvatskog narodnog kazališta, Mirna Sporiš i George Stanciu. Uz skladne plesne pokrete i glazbu poznatih djela austrijskog skladatelja Johna Straussa (mlađeg) te večeri smo uživali uz valcer iz prepoznatljivog dijela "Na lijepom plavom dunavu", prizoru iz operete "Barun - ciganin", komičnoj izvedbi  "Trič-trač polke" kao i poznati  "Radetzky marš''.

Čarolijom baletna predstava nas je te večeri, odvela u vrijeme romantike skladatelja "Kralja Valcera" Strussa na ples i raskoš na bečkim dvorima. Večer su upotpunili i polaznici muzičke škole u Umagu, svirajući Straussove kompozicije na klaviru i harmonici. Ova baletna predstava organizirana povodom Valentinova izvedena je 12.02. (nedelja večer) u Bujama i 14.02. (utorak večer) u Umagu uz potporu gradova Buja i Umaga te drugih sponzora.... (S.G.)

U petak navečer 20.01.2012. u umaškoj gradskoj vijećnici je upriličena promocija književno-povijesnog zbornika "Bujština" za 2011. godinu koji tradicionalno izdaje umaški ogranak Matice hrvatske. Ovo je inače 16. izdanje zbornika koji uz manje prekide izlazi jednom godišnje, a predstavlja presjek literarno-književnog stvaralaštva na području Bujštine.

Ovogodišnja promocija je privukla brojnu publiku koja je ispunila gradsku vijećnicu, a među njima su bili brojni suradnici čak i oni najmlađi koji su svojim tekstovima pomogli u izdavanju ove knjige. Njima se posebno zahvalio glavni i odgovorni urednik Stelio Prodan koji je podsjetio prisutne na jubilej 100. godišnjice prve škole na hrvatskom jeziku u Juricanima.

Publika je nakon toga sa zanimanjem poslušala prisutne autore nekih radova koji su pročitali svoje tekstove. Na kraju promocije nastupile su članice pjevačkog zbora "Grdelinke" iz Novigrada pod ravnanjem Branislava Ostojića te izvele nekoliko pjesama iz svog repertoara.

BUJE - Smisao za glazbu, ritam, komediju, recitaciju, književnost i spretnost oko priprema slastica pokazali su učenici Gospodarske škole koji su u srijedu 21. 12.2012. u POU Buje održali svoju originalnu Božićnu predstavu i time pozdravili sve učenike i profesore u radosnom Božićnom duhu pred sam kraj prvog polugodišta. Šarenim  i bogatim programom učenici su iznenadili sve prisutne.

Predstava započeta u rokerskom stilu izvedbom pjesme „Knocking on the heaven's door“ Matea Hasanovića na akustičnoj gitari prerasla je u pravi talent show plesom uz harmonike i bongose, zvukove klarineta učenice prvog razreda Valentine Klarić, recitacije i Božićne priče učenika Ivan- Damira Pleše, Ana-Marije Vretenar, Mateja Andrića i  Adrijana Maurovića koji su iznimno duhovito predočili duh Božića u današnjem vremenu, potrebne namirnice za sretan Božić, stres tijekom priprema i pomalo zaboravljenu iskonsku bit blagdana.

Buđenje uz stand- up komediju vlč. Bernarda Jurjevića doseglo je vrhunac izvedbom zbora 3. i 4. razreda pjesmom „Es ist Christmas“ te Božićne čestitke učenika 2. razreda koji su pipremili kreativnu plesnu točku koristeći matricu poznatog thrillera. Duh zajedništva, kreativnost mladih i ljepota spontanosti došli su do izražaja u pravome trenutku kako bi svima podarili najljepši Božićni poklon- radost u srcu i osmijeh na licu ! Sretnu Novu 2012. Žele Vam učenici i profesori  Gospodarske škole! (K.Badurina)

NOVIGRAD - Novigradski Foto ex tempore, stasao je u svojih sedam godina postojanja u značajnu međunarodnu manifestaciju, koja poštuje najviše standarde profesije i umjetnosti. U vremenu digitalne fotografije, koja je doprinijela općoj demokratizaciji fotografije kao medija, a time ujedno nanijela velike štete struci, želimo pokazati kakve rezultate daje kreativnost uz znanje. Stoga na našu manifestaciju pozivamo samo one autore, koji su sposobni izraziti svoju kreativnost snažnom vizualnom ekspresijom.

Tako je na ovogodišnjoj manifestaciji sudjelovalo šezdesetak vrhunskih fotografa iz osam država, koji su tri dana uživali u ponudi istarskih restorana i agro turizama uz kreativni zadatak umjetničkog uobličavanja istarske enogastronomije. Hvalevrijedno bilo je razumjevanje ugostitelja s područja Bujštine, za takav, kreativni oblik turističke propagande. Mnogobrojni restorani, konobe, vinari, slastičari, otvorili su fotografima vrata svojih kuhinja i odvojili dragocijeno vrijeme kuhajući za njihove vizualne kreacije.

Dodatni sadržaj manifestacije vezan uz gastronomiju, obogatila je mašta riječkih umjetnika, Damira Čargonje Čarlija i Tajči Čekade, koji su upriličili performans inspiriran biblijskom „Posljednjom večerom“, pod nazivom „Novigradska večera“. Izbor apostola bio je nadasve zanimjliv, od povijesničara umjetnosti, likovnih kritičara, Branka Cerovca i Marina Baldinija, pjevača, Giovannia Jakovca, novigradskog karikaturista, Stelia Paoletića, umjetnika i teologa, Dragana Karla Došena, istarskih umjetnika, Darka Brajkovića i Fika Salijia, Ranka Lužavca, Karla Retara, dviju studentica, Vande Velagić i Justine Kosir, odjevenih u jestive haljine, do samih autora. Kao popratni sadržaj, otvorene su i tri zanimljive fotografske izložbe, čiji autori su bili sudionici Foto ex tempora.

U novigradskoj knjižnici bila je otvorena izložba irskog autora, Raya Beggana, kojom je predstavio impresije svog rodnog grada, Dublina. Izložbu je likovnom kritikom otvorio Marino Baldini. U izložbenom prostoru Zajednice Talijana Novigrad, otvorena je izložba novosadskih studenata fotografije, koja je imala i simbolični značaj početka suradnje sa Akademijom likovnih umjetnosti iz Novog Sada. Izložba „Foto plakat“ nastala je na ljetnoj studentskoj koloniji u Kastvu, pod stručnim vodstvom prof. Ivana Karlavarisa, a tematski je vezana za natječaj Kardiovaskularnog centra Vojvodine. Otvaranje izložbe uveličali su, osim profesora Karlavarisa, povjesničarka umjetnosti, Sonja Briski Uzelac, kirurg KVC-a Vojvodine, Vaso Topalović,  počasni gost, Nenad Čanak i novigradski gradonačelnik, Anteo Milos. 

Treća izložba, otvorena je u fascinantnom prostoru Muzeja vina u Brtonigli. Autorska izložba, Igora Opassia iz Izole, ostvarena je u suradnji sa koparskom
zajednicom Talijana „Santorio Santorio“. Živopisne fotografije nastale su na jazz koncertima, koje je kroz godinu organizirala tamošnja Zajednica Talijana, a
izložbu je otvorio njezin pretsjednik, Mario Steffe, uz jazz dvojac iz Trsta.

Tijekom subotnje završnice održane su prezentacije foto opreme s mogućnošću isprobavanja atraktivnih modela foto aparata i objektiva. U popodnevnim satima otvorio se šator s gastro izložbom, nastalom u prethodna dva dana, a kako bi publika imala doživljaj što sličniji onom fotografa, uz fotografije smo dodali i štandove s morskim  delicijama. Dodatnu atrakciju činilo je nekoliko ekipa fotografa iz različitih država, koji su spravljali nacionalne
specijalitete iz svojih krajeva za publiku.

Hrvatsku ekipu sačinjavali su fotografi iz Slavonije, Marin i Domagoj Topić, te Krešimir Mehičić, a u pomoć im je pritekao i Miroslav Škoro. Dok se publika zabavljala, stučni žiri u sastavu: Pino Bonanno, umjetnik i likovni kritičar iz Peruggie, Marino Baldini, povjesničar umjetnosti i Karmen Orlić, fotografkinja iz Poreča s međunarodnim priznanjima, odradili su težak posao i odabrali najuspješnije kreacije.

1. Nagrada pripala je puležanu Deanu Dubovcu, 2.nagrada otišla je u Modenu, Stefanu Muzzarelliu, dok je 3.nagradu odnio Denis Humić u Zagreb. Osim nagrada stručnog žirija, dodjeljene su i nagrada vox popoli, koju je osvojila Vesna Špoljar iz Zagreba, nagradu internet glasanja osvojio je Franco Farina iz Rima, a nagradu sponzora „Agroturizam Klaj" u obliku pršuta, osvojio je Stefan Mihajlović iz Beograda.  Nakon svečane dodjele nagrada za najuspješnije fotografije, bio je organiziran after party na plaži s koncertom istarskog glazbenika etno izričaja Livija Morožina.

Manifestacija, koja svojim kulturnim sadržajem produžuje turističku sezonu, pod pokroviteljstvom je Istarske Županije, Grada Novigrada, Talijanske Unije i
Narodnog sveučilišta iz Trsta, a organizaciju potpisuju Zajednica Talijana Novigrad, sa Udrugom fotografa Istre i Turističkom Zajednicom Novigrad. Pod
vodstvom Mirande Legović, direktorice Foto ex tempora.

UMAG - U petak 04.11.2011. u Multimedijalnom centru umaškog učilišta imali smo priliku pogledati izložbu "Infrareddesign". Autori INFRAREDESIGNA su Ivana Žiljak Stanimirović, Klaudio Pap, Jana Žiljak Vujić i Vilko Žiljak. Izložba se otvara samo nekoliko tjedana nakon što su autori INFRAREDESIGNA nagrađeni hrvatskom Državnom nagradom za znanost za 2010. godinu. Ono što je zajedničko autorima INFRAREDESIGNA je podatak da su svi doktori znanosti. Ivana Žiljak Stanimirović, stekavši prethodno diplomu grafičkog diizajna na Studiju arhitekture jednako kao i Jana Žiljak, INFRAREDESIGNOM postala je doktor znanosti grafičke tehnologije 2008. godine. Istovremeno Klaudio Pap i Vilko Žiljak doktori su znanosti računarstva.

Vilko Žiljak već je 38 godina prisutan i na likovnoj sceni širom svijeta svojim kompjuterskim grafikama, te mu se djela nalaze u stalnom postavu Moderne galerije i Muzeja suvremenih umjetnosti u Zagrebu. INFRAREDESIGN svjetski je relevantna inovacija, koja se stalno dorađuje, te je od 2008. godine nagrađivana u Čakovcu, Moskvi, Ženevi, Zagrebu, Cardiffu, Taipeiu, Londonu, Budimpešti, Celju, Nürnbergu, Kuala Lampuru, Pittsburghu i Seoulu.

INFRAREDESIGNOM se otkrivaju nepoznate mogućnosti ljudskog vida, koje mogu biti kreativna podloga novih vizualnih uradaka. Naime svaka slika u infracrvenom spektru ima i sliku koja je nevidljiva oku, koja se može vidjeti posebnim optičkim aparatom. Na taj je način moguća zaštita mnogih proizvoda i vrijednosnih papira od falsifikata.

Kod INFRARED postupka moguće je dobiti unaprijed određenu, željenu infra-sliku što čini ovaj inovativan postupak za sada jedinstvenim u svijetu, zbog čega je i  zaštićen pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Ova jedinstvena izložba ostaje otvorena do 22. studenog 2011.